Mitski koreni filozofije
Aleksandar Loma
Mesec borbe protiv kolektivne amnezije: Aristotel, O pamćenju i sećanju
Daniel Marković
Jedan antički odgovor na svevremeno pitanje: Plutarh, Da li je moguće imati mnogo prijatelja
Bogdana Đukić
Retrospektivno pripovedanje: propast i novi početak ili početak propasti
Ana Petković
Namera mi je da u ovom radu ukažem na važnost odnosa između tradicije i inovacije u književnosti, pre svega antičkoj. Podsetiću na reči N. Fraja (FRYE) da odnos umetnosti, a time i književnosti, prema prirodi nije spoljašnji odnos reprodukcije modela, već unutrašnji model forme prema sadržaju. Isti je i odnos književnosti uopšte prema stvarnosti. Književnost funkcioniše po sopstvenim modelima, odnosno po modelima prihvaćenim u jednom književnom žanru. Njen sadržaj, kako Fraj naziva ono što je u odnosu na književno delo stvarnost, priroda ili život, uvek ostaje izvan nje same i biva samo uklopljen u konvencije i strukture formirane unutar same književnosti ili određenog književnog žanra. Ovi modeli mogu se odnositi na strukturu književnog dela kao i na određene književne pojave i postupke. Uostalom, upravo se na ovaj način književni žanrovi i njihove bitne odlike formiraju i održavaju sačinjavajući ono što se naziva književnom tradicijom.
Ovde ćemo se pozabaviti nekim književnim pojavama u antičkom, tačnije rimskom epu, i to na primeru jedne manje književne jedinice. Pokušaćemo da na osnovu retrospektivnog pripovedanja u Lukanovom Građanskom ratu naznačimo načine na koje bi se mogao proučavati odnos ovog dela prema njegovom sadržaju u Frajevom smislu. Sa druge strane, ukazaćemo, na osnovu nekih pojedinosti, na njegov odnos prema delu koje mu u epskoj književnosti prethodi, a to je Vergilijeva Eneida.
»Sami sebe zaplićemo«, ili Funkcija i disfunkcija latinskog refleksiva
Vojin Nedeljković
Tekst koji sledi zamišljen je da bude praktičan prikaz funkcije refleksivnih zamenica u latinskom jeziku. Kao takav, on ne pretenduje na originalnost. Imajući za cilj da latinsku upotrebu refleksiva opišem ukratko, ali ipak detaljnije nego što je učinjeno u priručnicima na našem jezičkom području, smatrao sam korisnim, prvo, da pođem od tradicionalnih postavki te da ih, gde to bude neophodno, proširim i modifikujem u skladu s novijim gledištima, i drugo, da skrenem pažnju na sličnosti i razlike između latinske i srpske upotrebe. Takav plan je, razume se, neprincipijelan; ali tekstovi s poučnom namenom retko kad imaju u osnovi jedinstveno teorijsko stanovište.
Recepti, zortovi i pehovi: Horacije, Satira II 8
Marjanca Pakiž
Gozba s (ne)prijatnostima: Juvenal, Peta satira
Marjanca Pakiž